- Prva stvar je obratiti se nekome. Nažalost, šta se dešava? Imamo situaciju u kojoj se deca obrate nastavniku ili nekome u školi, ili čak i roditelju. I roditelj ili nastavnik kaže: “Ma dobro, to je uobičajeno, to se dešava, nauči da izađeš na kraj sa tim” – kaže Nikolina Ljepava, psiholog u Udruženju “Roditelj”.
- Ili, imamo situaciju gde kažu: “Ma ti si muško, idi pobij se, moraš da naučiš da izađeš na kraj sa tim.” U tom smislu nekada ni roditelji, ni sistem ne uzimaju dete u zaštitu dok situacija zaista ne eskalira u nešto ozbiljnije. Tada nastaje panika, šta se sada dešava, gde ćemo, šta ćemo, kako ćemo da rešavamo problem – objašnjava ona.
Za roditelje je podjednako važno da prate aktivnosti svoje dece na internetu, ali i da znaju da pokažu detetu kako da pravilno i bezbedno koristi ovakvu vrstu elektronske komunikacije.
Sa tim ciljem je Ministarstvo za telekomunikacije 2005. godine pokrenulo akciju “Klikni bezbedno”, čiji je primarni cilj upravo edukacija dece i roditelja na internetu.
- Najčešće iz neznanja roditelji imaju osećaj dete mi je tu, na oku mi je, nije negde na ulici, znači ono je bezbedno i sigurno, a da zapravo ne znaju šta deca rade na internetu, koje sajtove posećuju, da li se dopisuju sa nekim koga ne poznaju - kaže Katarina Anđelković.
- Jedan savet koji uvek preporučujemo roditeljima je da, ukoliko imaju mogućnosti, u svom stambenom prostoru računar postave, na primer, u dnevnom boravku, jer na taj način oni mogu da vide kada prolaze ili da bace pogled šta njihovo dete radi – kaže ona.
- Ili, imamo situaciju gde kažu: “Ma ti si muško, idi pobij se, moraš da naučiš da izađeš na kraj sa tim.” U tom smislu nekada ni roditelji, ni sistem ne uzimaju dete u zaštitu dok situacija zaista ne eskalira u nešto ozbiljnije. Tada nastaje panika, šta se sada dešava, gde ćemo, šta ćemo, kako ćemo da rešavamo problem – objašnjava ona.
Za roditelje je podjednako važno da prate aktivnosti svoje dece na internetu, ali i da znaju da pokažu detetu kako da pravilno i bezbedno koristi ovakvu vrstu elektronske komunikacije.
Sa tim ciljem je Ministarstvo za telekomunikacije 2005. godine pokrenulo akciju “Klikni bezbedno”, čiji je primarni cilj upravo edukacija dece i roditelja na internetu.
- Najčešće iz neznanja roditelji imaju osećaj dete mi je tu, na oku mi je, nije negde na ulici, znači ono je bezbedno i sigurno, a da zapravo ne znaju šta deca rade na internetu, koje sajtove posećuju, da li se dopisuju sa nekim koga ne poznaju - kaže Katarina Anđelković.
- Jedan savet koji uvek preporučujemo roditeljima je da, ukoliko imaju mogućnosti, u svom stambenom prostoru računar postave, na primer, u dnevnom boravku, jer na taj način oni mogu da vide kada prolaze ili da bace pogled šta njihovo dete radi – kaže ona.